Dinarska brvnara: dom građen za život u planini

Ako zatvorite oči i zamislite staru bosansku kuću u planini, velike su šanse da ste upravo zamislili dinarsku brvnaru. Debeli drveni zidovi, kameni temelj, visok krov i mali prozori nisu bili stvar ukusa, nego pitanje opstanka.

Ljudi koji su živjeli u planinskim krajevima zapadne Bosne, Like, Korduna i šireg dinarskog prostora nisu gradili kuće da budu lijepe. Gradili su ih da izdrže snijeg, vjetar i nekoliko naraštaja tvrdoglavih domaćina.

Drvo je bilo najdostupniji građevinski materijal. Šume su davale građu, a kamen se koristio tamo gdje je bilo najpotrebnije – u temeljima. Tako je kuća bila dovoljno čvrsta da izdrži vlagu, a dovoljno topla da preživi duge zime.

Visoki krov nije bio estetski izbor. Njegov zadatak bio je da snijeg što prije sklizne sa kuće. Da je bio niži, svaka ozbiljnija zima mogla je postati građevinski problem.

Isto važi i za male prozore. Danas volimo velike staklene površine i mnogo svjetla. Nekada je svaki otvor na kući značio da će dio toplote pobjeći napolje. Zato su prozori bili onoliko veliki koliko je bilo potrebno da čovjek vidi ko mu dolazi u avliju. Sve preko toga smatralo se rasipanjem.

Zanimljivo je da su mnoge od tih kuća građene bez ijednog eksera. Brvna su pažljivo uklapana jedno u drugo, oslanjajući se na stoljećima usavršavane tesarske spojeve. Kuća je tako mogla “raditi” zajedno s drvetom, širiti se i skupljati kako se mijenjaju godišnja doba.

Upravo su takve kuće inspirisale izgled Bosona u Bosani. Njihova sela nisu nastala iz mašte, nego iz stvarne arhitekture koja se razvijala vijekovima. Naravno, u Bosani smo dodali poneku krivu ogradu, nakrivljen dimnjak i komšiju koji će vam objasniti da je njegov dedo uvijek pravio krovove malo drugačije.

Neke stvari jednostavno ne treba izmišljati.

One već postoje.